utorak, 10. siječnja 2017.

Prestanite tražiti opravdanja za svoju lijenost i divne stvari početi će se događati

Ne kritiziram druge već krećem od sebe. Na vlastitim primjerima nastojim vam približiti neke vlastite probleme s kojima ste se možda i vi suočili. Putem postova i komentara možda zajedno uspijemo doći do važnih zaključaka koji su nam ranije promakli, a upravo su oni bili uzrok naše stagnacije.
 
Ja sam kroz život postigla mnogo - bilo to u sportu, obrazovanju ili na poslovnom planu a vjerujem da sam mogla i puno više. No prije svakog velikog koraka strah od onoga za što znam da me očekuje paralizirao bi me. Često je on bio kriv za ne poduzimanje akcije onda kada mi je samo jedan korak bio potreban da stignem do zacrtanog cilja. Jednostavno bi taj strah prerastao u manjak ambicije, a potom u prihvaćanje lijenosti kao divnog načina da se sve zaboravi.
Mjesecima kasnije postala bih svjesna što sam izgubila. Uglavnom zahvaljujući drugima koji su u to vrijeme napravili taj presudan korak i vinuli se u nebo. Sve dođe na svoje pa vam se ukažu i druge prilike. Tada, ukoliko ste dovoljno razumni, odlučite da vas lijenost, strah i sve ostale ljudske mane ne zaustave.
 
Donosim jedan primjer. Odlučila sam se otvoriti svoju firmu. Prije toga mjesecima sam se borila sa sto i jednim pitanjem i hrpetinom strahova koje su mi uglavnom prenijeli oni koji nisu uspjeli. Koji su otvorili firmu bez da su prethodno upoznali tržište i vrlo brzo dignuli ruke od svega.
 
Na kraju je sve to s firmom bilo gore nego što su mi rekli da će biti. Srećom samo onaj dio oko otvaranja no to ću detaljnije opisati u drugom postu. Ukratko od obećana 2 tjedna za otvaranje d.o.o.-a papirologija se odužila na 2 mjeseca. No i to se nekako privelo kraju. Nije tu bilo mojih grešaka već isključivo nekih podmetanja nogu između javnih ustanova koje nisu usklađene i rade svaka po svojim pravilima. Zatim to bude iza vas i shvatite da ste se bez razloga plašili. Bio je to mučan korak traženja idealnog javnog bilježnika, imena firme, knjigovođe, banke, poslovnog prostora, sjedišta, skladišta, posjeta općini i sl. Na kraju shvatite da osim puno skakutanja po Zagrebu i Dugom Selu to uistinu nije nikakav problem, a da je to zapravo bio najzamorniji dio. Kasnije kreće faza kada se divite sami sebi jer ste napravili taj korak i onda možete uživati u radu. Dolaze možda neki novi problemi ali sve to smatrate malenim izazovima radi kojih gurate dalje uz osmjeh.
Da to nisam napravila onda, sada bih pronašla sto i jedan izgovor zašto jednostavno nemam vremena za svu tu birokraciju ili bi mi novac za temeljni kapital bio potrebniji za neke druge stvari. Upravo taj jedan korak napravio bi ponovno razliku između mene koja može raditi što voli i mene koja mora raditi za plaću. Velik ulog bio je na kocki, ako mene pitate.
Nekada je jednostavno bolje ne znati odgovore na sva pitanja već ih rješavati po putu. Svačije iskustvo je drugačije i svatko u startu kreće s drugim idejama i mogućnostima stoga prvo vjerujete u sebe, a onda u prolazu poslušajte savjete ljudi koji su uspjeli na području koje vas zanima.
 

Pusa

Ana Bukovac