Kiša nam pada već treći dan... volim kišu pa neka samo pada. Izmorili me parkići, priroda i sve ostale obiteljske aktivnosti. Kiša, knjiga, kava = odmorko.
Pa tako dok odmaram (u vrijeme dok Mila spava) razmišljam o ograničenjima koja si ljudi postavljaju.
Nikad neću zaboraviti dan kad sam sjedila u uredu svog mentora i na pitanje o mojoj knjizi rekla mu da bi određena naklada koštala više desetaka tisuća kuna a na to je on odgovorio - pa to su samo brojke.
I stvarno je tako. Samo brojke koje zavrte i izmjenjuju. Osoba koja radi ne boji se gladi. I vidi stvarno nekada su moji bogati prijatelji bili samo to - bogati s viškom vremena. Danas su i dalje financijski dobro potkovani s jedinom razlikom a to je da rade po cijele dane. Ili ne rade kad rade ono što vole? Ali opet rade više poslova? Ili ne rade već vole bit u pokretu, žive od energije koju im prenose pozitivni suradnici i ništa ih ne usrećuje više nego ono kad vide da su završili s nekim uspješnim projektom?
Nedavno mi je jedna bliska osoba izjavila da bi vozila Glovo jer mu se to čini zanimljivo. Nešto bi radio nakon posla a voli se vozikat po gradu. Na moje pitanje zašto to onda ne radi ako ima viška vremena kaže da bi bilo malo čudno da radi takav posao.
Na to sam mu nabrojala nekoliko primjera ljudi koji imaju nadprosječna primanja a rade poslove koje rade potplaćeni radnici. Njima je to drugi izvor prihoda ali savršen izgovor da se maknu od kuće i umire ženu s novcima koje dodatno zarade. Zgodno zar ne?
Često imamo neke kočnice jer zamisli - što će reći susjed ako vikendom redarim u noćnom klubu? Ili vikendom radim nokte u obližnjem salonu? Ili očistim subotom nekome stan za 70kn po satu? Zašto to ne brine naše ljude koji odsele van? Rade sve i svašta s tom razlikom da ih tamo nitko ne poznaje pa im nije bitno njihovo mišljenje.
Moja prijateljica koja ne živi tu jednom mi je rekla - perem wc školjke i mislim si kako sam sretna. Super joj je zato što je odlično plaćena i dok čisti nitko joj ne visi za vratom. Da je ostala u HR radila bi za duplo manju plaću u fensi uredu s vjerojatno 5 nad****** budala i u očima susjeda bila uspješna poslovna žena. U svojoj glavi totalni neuspjeh.
Rad je rad i nije sramota raditi a pogotovo ne nešto što voliš. Ako radiš ono što voliš i malo poguraš u drugu smjenu shvatit ćeš da stvarno novci rastu na drveću jer za neke stvari ćeš dobiti novac za koje si vjerovao da ti niti jedna budala ne bi platila.
Npr. ranije spomenuta osoba preuzela je narudžbu u kojoj je na kiosku u zgradi kupila cigarete i popela se na drugi kat te iste zgrade kako bi ih dostavila. Za te potrošene 3 minute zaradila je 22kn.
Sjećam se da sam ja kao student okretala hamburgere za 16 kn po satu.
Nadam se da se shvatili poantu posta pa da vas ova kriza i recesija neće zakucati već će vam poslužiti kao onaj tren u životu koji će iz vas izvući ono najbolje. Izađite iz zone komfora i potegnite još malo. Za svoje bolje sutra otkrijte svoju strast jer danas možeš biti gotovo sve što želiš (za medicinu ipak treba obrazovanje :)
Primjedbe
Objavi komentar