Pozdrav ljudici ,
Danas vam se javljam u jednom „sivom“ raspoloženju. Više nije tuga i bol sada je zavladala nekakva monotonija. Moram vam priznati da je bilo burno zadnjih mjeseci. Neki kažu da im je bio loš dan, neki mjesec a meni je godina.
Unutar 4 mjeseca imali smo tri sprovoda. Prvo nas je napustio djed pa tjedan dana nakon njega i baka a onda skroz neočekivano prije 10ak dana preminuo je i moj stric ujedno prijatelj, poslovni suradnik.
Bilo je jako stresno. Sada kada me ljudi pitaju kako sam, odgovaram – dobro.
Uistinu jesam dobro. Nemam osjećaj da se to dogodilo. Odbijam vjerovati da život tako lako može završiti.
Nekada sam se sama bojala smrti. Onda sam shvatila i zašto. Jedina želja mi je bila da završim roman „Hrvatsko plemstvo“ i nešto ostaviti za sobom. Kada sam dovršila roman jednostavno su strahovi nestali. Ovi ljudi su također ostavili nešto još mnogo vrjednije za sobom – svoje potomke. Stoga vjerujem da su sretni tamo negdje …
Ovim putem zahvalila bih svima koji su bili uz nas ova 4 mjeseca. Shvatila sam jedno – nisu bitni ljudi koji ti dođu na svadbu bitni su oni koji ti dođu na sprovod. –
Primjedbe
Objavi komentar