Na kavi s Anom Bukovac

 

 

Već duže vrijeme susrećem se s ljudima koji mi predlažu da započnem pisati blog. S obzirom da sam od pisanja živjela više od 3 godine biti ću iskrena - zasitila sam se.

No kako je kuharima posao da kuhaju, profesorima da podučavaju svjesna sam toga da je meni posao da pišem. Stoga eto znatiželjnici došli ste na svoje.

 

 

S vremenom ćete saznati dosta o meni. Nisam hvalisavac i kada čujem kako se ljudi sa nebitnim stvarima hvale imam osjećaj da sam previše skromna a opet pijem premalo kava sa poznanicima da bi iznijela sve o sebi. I pitam se koga briga? Svoju priču znam najbolje i tuđi pljesak nije mi potreban.

Kada sjednem sa većinom prijatelja na kavu šutim a oni previše pričaju. Sto puta slušam jedno te isto a gotovo nikada ništa pametnog.

Imam za reći mnogo više od njih ali kada ne pitaju ja ne govorim. I tako dok slušam priču svojih prijateljica kako su one najbolje jer na poslu naprave ono što za svoju plaču trebaju napraviti, ja šutim i razmišljam o Pompejima. I divotama koje su moje oči vidjele. Osjećam miris oceana jer mi prošlost navire na oči. Sve te silne maratone koje sam preplivala s osmjehom dozivam u mislima a one trabunjaju o nečemu nebitnome po stoti put.



Sada skrećem sa teme ali bila sam prošli tjedan na predstavljanju knjige „Što se desilo s bijelim divljakom“ Francoisa Gardea. Pitala sam autora tko mu se od suvremenih pisaca sviđa na što mi je odgovorio „ Nitko. Gotovo nitko. Svi pišu o svojim problemima. Uistinu me njihovi problemi ne zanimaju. Kao da nemam dovoljno vlastitih. Kada uzmem knjigu želim se uz nju opustiti i pobjeći od stvarnosti!“ Rekao mi je Francuz kojega je nakladnička kuća Ceres dovela u Zagreb.

Promocija knjige Francoisa Garde-a (Naklada Ceres) "Što se dogodilo sa bijelim divljakom?"

 

Ima potpuno pravo. Kome se da stalno slušati o problemima? Ili hvalisanju? Ja ću pisati ovdje a tko voli neka čita. Biti će pokoji koristan tekst i o mojim lošim i dobrim iskustvima koji će, sigurna sam, mnogima biti od koristi a da ne spominjem da ću svoje brojne poznate prijatelje spomenuti i dojam koji su ostavili na meni a neki od njih promijenili moj pogled na život. Bila je ovo kratka kava ali nadam se ne previše gorka ;)

 

Vaša Ana Bukovac