Kako je jednom prilikom poznati američki autor Harvey Mackay
rekao “Ako svojim trudom nešto postigneš i to drugima daš do znanja to nije
hvalisanje.” Pa eto – Ja Ana Bukovac uz titulu inženjerke od sada ponosno
stavljam i onu magistra J
Puno toga sam u životu postigla a opet se sa ničime ne
hvalim. Imam priznanja, pehara, medalja, nagrada iz raznih područja da im
iskreno niti ne znam broj. A opet, kada
sa mnom sjednete na kavu nećete čuti mnogo o mojim dostignućima jer mi se o
njima uglavnom neda pričati. Sada kada razmislim da mi sutra netko kaže kako
sam dobila Nobelovu nagradu vjerojatno bih istog trena smišljala izgovor kako
da nekoga pošaljem po nju dok se ja pritajim jer mi se o tome ne bi dalo
pričati.
Mislim da su i moji najbliži navikli na moje uspjehe pa ih
više baš i ne doživljavaju sa velikim ushićenjem. Nakon što sam postala
magistar nazvala sam mamu da joj se pohvalim a ona kaže – Super.
I ja kažem super. Titula je tu sada napokon mogu raditi ono
što sam radila i do sada. Udovoljila sam društvenim normama. Ono što meni puno više od diplome znači je ono što mi
je moj faks prenio a to je znanje i divni međuljudski odnosi koje sam tamo
imala sa kolegama i profesorima. U toj ustanovi rade profesori koji su me
naučili svemu što zapravo danas jesam. Slagali su puzzle i stvorili mene. Hvala
im na tome. Ova titula kruna je na mojoj glavi koju su oni tamo stavili a nadam
se da ću njihovo znanje pametno iskoristiti. Vjerujem da sam već sada na dobrom
putu.
Sada kada sam popunila kvotu sa minimalnim brojem titula
koju društvo očekuje da imam ispred imena trebala bih dopuniti i onaj završetak
svog imena i dodati još jedno prezime. No ako se u potpunosti pokorim
očekivanjima društva neću li tada izgubiti sebe?
Hvala svima koji mi pišete mailove i ispričavam se što ste
malo duže čekali na moj odgovor. Od sada brže odgovaram J
Vaša mag.ing.graph.tech. Ana Bukovac <3
Primjedbe
Objavi komentar