Smatram da je depresija u većini slučajeva upravo rezultat
ljudske nemoći da djeluje, odnosno utječe na problem koji se pojavio u društvu.
Kažu da je depresija bolest suvremenog čovjeka. Neki tvrde
da je razlog tomu činjenica što smo u zadnjih stotinjak godina toliko
napredovali da smo izgubili svoju bit. Guše nas velika očekivanja i nagle
tehnološke promjene.
To su svakako neki od razloga. Onaj koji ja smatram bitnim je prevelika
informiranost. Danas nas guše informacije do kojih ranije nismo mogli doći.
Nekada su egzistencionalni problemi zapravo bili jedini oko kojih su ljudi
brinuli ( i o tome dal Štefica iz susjednog sela bila s Lojzekom iz onog trećeg
sela prije nego se udala za Jožeka) a danas osim njih na repertoaru imate
hrpetinu informacija na koje ne možete utjecati.
Senzibilni ljudi bombardirani su informacijama o
zlostavljanim životinjama, gladnoj djeci, bolestima i slično na što oni sami ne
mogu konkretno utjecati. Barem ne u onoj mjeri u kojoj bi voljeli stoga se
osjećaju nemoćno.
Stariji građani opterećeni su sustavom i politikom. Ukoliko
ih promotrite vidjeti ćete da na kavama raspravljaju uglavnom o politici ili
mladima koji danas žive po standardima koji njima nisu prihvatljivi. Često se
vraćaju na prošla vremena kada je njima bilo bolje. Kada je posao bio siguran, novac se nije tako javno prao, a junaci nisu bila djeca ratnih profitera.
Onda imamo grupu ljudi koja pada u depresiju jer radi posao
koji mrzi. Znaju da ih se iskorištava, a opet šute radi straha da ne izgube
stalna primanja jer moraju prehraniti obitelj. Vjerojatno imaju i kredit za vratom ili
kamatare.
Tu su djevojke i mlade žene opterećene svojim izgledom. Žele
se prodati jer im je sustav rekao da žena ima cijenu a njihov poveći nos ili
premale grudi zahtijevaju investicije za koje je potrebno pronaći sponzora.
Konkurencija je sve veća pa ukoliko ga ne uhvate na vrijeme dolaze godine i cijena im pada,
a život postaje neuspjeh jer njihov cilj nije ostvaren.
Mladi ljudi koji bi trebali biti temelj društva frustrirani
su činjenicom da se posao u državnim službama dobiva preko veza i poznanstava,
a oni su upisali faks u nadi da će njih država zaposliti! Da, dobro ste
pročitali. Upravo je to bila izjava jedne brucošice za Dnevnik „Nadam se da
ćemo uskoro izaći iz krize pa da nam država po završetku faksa pronađe posao“. Sustav
je zakazao. Ako student ne shvaća da je na faks došao kako bi nešto naučio i
sebi stvorio i osigurao posao onda je jasno da imamo problem koji će
rezultirati depresijom.
Kad pogledam samo neke od razloga i sjetim se svih koje
nisam navela počinjem shvaćati da je danas lakše pronaći razlog za biti
depresivan nego biti sretan. Farmacija se toj činjenici veseli, a ja samo želim
da svi vi koji čitate moj blog shvatite kako samo vi utječete na tok svojih misli.
Dok ste svjesni da imate moć ništa negativno neće vas izbaciti iz takta.
Ako vas nešto smeta ne pričajte okolo o tome već se uključite
i učinite promjene. Na taj način problem postaje izazov.
Pusa
Ana Bukovac
Primjedbe
Objavi komentar