Sada je već prošlo neko vrijeme od trena kada je moj novi
roman Seks i glamur ugledao svjetlo dana. Mnogo se o njemu priča i piše ali do
sada nitko nije potezao temu glodara koja se obrađuje u romanu. Čini se da je
to tema o kojoj diskutiramo samo ispod glasa u zamračenim lokalima dok se
bojimo osude društva iznesemo li svoje mišljenje javno.
Bojite li se da se u vašoj osudi ne prepozna netko od
susjeda ili prijateljica? Ili podržavate žene koje se prodaju za novac?
Svatko ima pravo na svoj izbor. Nisam željelo blatiti
Kristinu, to su učinili likovi romana - Nikola i Stefan. Mi smo ti koji su
zapravo bezobrazno prisluškivali njihov razgovor i na temelju rečenog stvorili
mišljenje o sponzorušama odnosno u muškom svijetu popularno zvanim glodarama.
Što vi mislite o sponozorušama, glodarama, skupim
prostitutkama, eskort damama, ženama prodanih duša ili kako ih već zvali?
Ulomak iz romana Seks i Glamur – NIKOLA I STEFAN:
Uzeo sam njegov mobitel sa stola i utipkao broj
svoje ljubavnice koja će uskoro biti bivša. Stefan je bacio pogled i shvatio da
upisujem broj i spremam pod nazivom „Kristina glodara“.
– A jesi zloban.
– Zloban? Mislio sam da ćeš mi zahvaliti, a i ona
će mi biti zahvalna jer će tako brzo naći novog sponzora.
– A što je kod nje uključeno u cijenu? –
znatiželjno je upitao Stefan.
– Nedavno mi je knjigovođa rekao da svakih par
mjeseci ide na neka pumpanja silikonom ili čim već, pa onda traži dodatke na
plaću. To će biti uskoro. Znači ako joj daš povišicu za to što stavlja u usta,
onda je all inclusive – sjetio sam se
koliko su mi bila ogavna njezina usta koja ne da su bila napumpana, nego su
bila prepumpana, pa sam se često uhvatio kako izbjegavam poljubiti to nalik na
čimpanzinu guzicu.
– Kladio sam se s tvojim bratom da ćeš je ženiti,
a sad mi se čini da ipak nećeš – Stefan me začuđeno gledao kao da je upravo
otkrio da je zemlja okrugla.
– Ženiti? – gotovo sam se zagrcnuo Hennessyem. –
Tko ženi glodare? – zgroženo sam ga upitao. – Samo budale bez mozga. Zar da me
dijete jednog dana pita zašto je majci nadimak glodara?
– Napredujemo, Nikola! Razmišljaš o djeci! Da
čujem što se to zadnjih tjedan dana događalo? Nije mi promakla ona scena iz
Dijagonale, o kojoj izbjegavaš pričati. Nešto skrivaš?
Bio je jako blizu. Nisam još bio spreman pričati s
njim o tom glupom događaju. Ni zbog čega me savjest nije „pekla“ kao zbog tog
događaja. Koja sam bio budala. Sada sam po cijele dane razbijao glavu
razmišljanjem o Barbari. Mrzio sam sebe što sam sebično poželio imati djecu s
njom. Nisam nesvjesno svršio u nju, nego s ciljem. Želio sam da bude samo moja.
Kasnije sam shvatio da sam na isti način ja došao na svijet, a to je bilo
daleko od onoga što bih poželio svom djetetu. Razbijao sam glavu i s pitanjem
što ako je uistinu ostala trudna? Ja bih bio sretan, ali ona? Bi li ostavila to
dijete ili pobacila? Zar bi bila u stanju to učiniti? Da je učinim svojom, bio
bih posesivan. Ne dijelim svoje igračke, a onda bi stalno morala biti uz mene.
Zar da joj oduzmem ono najvrjednije što ima – prijateljice i posao? Mogu li biti
toliko sebičan prema nekome toliko predivnom.
– No? – bio je uporan Stefan.
– Samo razmišljam o tome da ne bi bilo loše imati
obitelj. Funkcionalnu, a ne disfunkcionalnu kao što je moja.
– Pravo zboriš. Vrijeme nam je da se polako
skrasimo, ali s plaćenim ženama koje je pregazilo pola Beograda? Kristina je
predivna. Seks bomba, ali, brate, kad znaš da te ljubi samo zato da joj daš za
kavu, jebeno je retardirano. Iako, nazvat ću je i angažirat ako nemaš ništa
protiv. Ionako nema normalne žene u našim krugovima. Jedino da počnemo tražit
malo izvan njih?
– Prava će te pronaći pa makar i u knjižari –
sjetno sam rekao prisjetivši se prvog susreta s Barbarom.
– Pričala mi je sestra da joj je neka siromašna
prijateljica kukala kako želi bogatog dečka, ali ne može ući u naš krug. Možda
bih joj trebao ponudit opciju da ja nju uvedem u svoje društvo pa neka gloda, a
ona mene uvede u svoje pa da tražim pravu?
– Mudro, Stefane. Pravi si dobročinitelj i,
naravno, uvijek prije svega misliš na svoju guzicu.
– Tako me odgojili – Stefan je nehajno slegnuo
ramenima. Dok sam gledao tog dobričinu ispred sebe, jasno sam znao zašto
Barbara toliko voli svoje prijateljice.
BARBARA I NIKOLA
–
Nikola, nisi dužan opravdavati se ili tražiti oprost. Sve si mi rekao, a ja sam
se gurala gdje mi nije mjesto. Nisam željela vidjeti istinu. Zašto se uopće
zamaraš nekom frčkavom prostitutkom? -
šaljivo sam završila i nastojala se uvjerljivo nasmiješiti. To mi baš
nije pošlo za rukom jer su mi opet glupe suze ispunile oči i zamutile vid. No,
prije nego mi je bio nejasna mrlja pred očima, zapazila sam da mu se čeljust
stegnula, a pogled smračio. Možda mu se jednostavno nisam sviđala dok plačem
jer sam zasigurno izgledala kao smežurana šljiva.
–
Stalo ti je – tiho je rekao, a ja sam se okrenula i pošla u boravak puštajući
ga da uđe. Željela sam slagati i reći mu da nije u pravu, no kada sam bacila
stvari na kauč, srpski tabloid se otvorio baš na nezgodnoj stranici gdje je
stajala slika mene i njega s onim natpisom. Pogledao je sliku i onda vjerojatno
shvatio ono što sam rekla.
–
Jebeni debili. Ugasit ću ih zbog ovog! – ljuto je rekao i okrenuo stranicu
prije. Kada je vidio što je bilo tamo, bijesno je zgužvao novine i odšetao u
kuhinju. Čula sam kako se diže poklopac smeća, a onda kako u njega pada
zgužvani tabloid.
–
Ništa što si tamo vidjela nije istina – rekao je tiho me pogledavši. – Kamo
ovaj svijet ide kad nekog kao što si ti nazovu prostitutkom, a prostitutku
nazovu damom. Ja sam kriv za sve. Ponašam se kao pubertetlija – prošao je rukom
kroz kosu i čekao da reagiram, ali jedina moja reakcija koju sam ja ovako
posramljena mogla pokazati bio je plač. Trudila sam se biti hrabrija. Znam da
bi Maja u ovoj prilici bila dama, a Ana i Marija vikale bi i pokušavale mu
pojasniti kakva je budala, premda on to i sam zna. Ja sam bila od onih koji
pognu glavu, prođu i onda u hodu nekako prebole bez previše drame.
–
A ja se ponašam kao loša prostitutka koja ne zna naplatiti svoje usluge – rekla
sam ironično kako bih se suzdržala od plakanja.
–
Da se više nikada nisi nazvala prostitutkom! – procijedio je kroz zube, a onda
mi se primakao. Uhvatio me za ruke i nepopustljivo gledao u oči.
–
Više mi se sviđa da me se smatra prostitutkom nego ljubavnicom. Prostitutke
ponekad postaju žene, a ljubavnice gotovo nikada. Da sam ti naplatila usluge,
možda bih jednog dana postala i gospođa Weber. Bogataši nikad ne žene dobre
cure. S njima se igraju. Pretvaraju ih u svoje ljubavnice. Proračunate
prostitutke igraju se s bogatašima i njih žene. Meni nije mjesto u tvojoj
blizini, Weberu. Ja nisam igračka. Ja želim jednog dana biti nečija žena – ova
istina iz mene je izašla sasvim spontano. Nisam o tome nikada razmišljala.
Upravo sam mu rekla što zapravo želim, premda ranije ni sama toga nisam bila
svjesna. Podigla sam pogled i vidjela kako me gleda kao rijetku endemsku vrstu.
Obožavao me. To sam jasno znala. No, isto tako znala sam da ga više nikada neću
vidjeti. – Ja sam ona gotovo izumrla vrsta koja voli do bola, a ti ne znaš što
bi radio sa ženom koju ne možeš kupiti.
–
Ne znam – priznao je poražen. – Ali sam spreman naučiti – promuklo je rekao.
ROMAN: SEKS I GLAMUR, Ana Bukovac
Primjedbe
Objavi komentar