KAD IMAŠ PAMETNU PLOČU A NISI BAŠ PAMETAN

Ista stvar vam je i s mobitelom. Hrvatska ironija. Fakultet naruči ploču vrijedno više desetaka tisuća kuna i instalira je  u predavanu. Pet godina gledala sam u tu ploču u nadi da će netko stisnuti onaj prokleti gumbić i upaliti je kako bih vidjela što može to čudo tehnologije. Nisam dočekala. Postala sam ja i inženjerka i magistirca a ploča je ostala netaknuta. Držim da bi bilo mudrije da su tamo objesili rad nekog našeg studenta nego bacili novac u vjetar. Naš novac jer mi smo ti koji punimo blagajnu fakulteta.

Jučer sam imala savjetovanje kod svog mentora i on se razmahao po uredu. Najednom pomakne mobitel u drugom smjeru svog ureda i što ugledam? Pogađate - pametnu ploču! Razmahao se on po njoj, kaže njegova nova igračka, i objašnjava mi koncept novog vida prodaje a ja blejim i ne vjerujem. To čudo sam imala pet godina ispred svog nosa a nisam je jednom taknula. Ne zato što nisam htjela nego zato što je oni tamo nisu znali upalit.

Poanta ovog posta je da, dragi moji, shvatite kako je cijelo životno obrazovanje jako bitno. Ulažite u sebe jer vam je beskorisno imati najsuvremenije i najskuplje stvari ako ih ne znate koristiti.

Došlo je vrijeme kada godine apsolutno nisu bitne (moj mentor ima gotovo 60 godina), nisu bitne niti vaše financijske mogućnosti već samo upornost i želja za znanjem. Da iskoristite ono što vam je dano u određenom trenutku na najbolji mogući način. Da budete otvoreni prema novim znanjima.

Jučer sam pospremala radionu i pronašla kutiju svog prvog mobitela s kojim sam pokrenula posao. Užasan rozi Zopo koji je svaki mjesec uredno prestajao s radom pa morao na popravak. No tada nisam imala za bolje. Tada je to bilo najbolje što sam si mogla priuštiti a da ne potrošim novac potreban za ulaganje u posao. No vraški sam se potrudila tu grozotu iskoristiti na najbolji mogući način.

Jučer, sedam godina od tog groznog Zopa kaže mi radnik da mu se pokvario službeni mobitel koji ima već dvije godine. „Izaberi mobitel za koji misliš da je najbolji i danas ga kupujemo.“  Bio mu je moj odgovor. Cijena je bila sasvim nebitna. Zašto? Zato što znam da će taj mobitel biti iskorišten do svog maksimuma jer ide u ruke osobi koja s njim ostvaruje dobit. No da se nekad nisam ja mučila na tom užasnom Zopu, danas ne bih bila u mogućnosti pratiti trendove tehnologije a da sam onda pratila trendove tehnologije tada ne bih bila u mogućnosti uložiti u posao.   

Budite mi mudri i neka tehnologija ide u korak s vama, odnosno vi s njom a dinosaurima dajmo kredu u ruke :*